Prema članku 5. Zakona o radu, svaki poslodavac mora voditi evidenciju o radnom vremenu. Evidenciju o radu dužni ste dati inspektoru rada na njegov zahtjev.
Evidencija mora sadržavati osnovne podatke: ime i OIB te adresu poslodavca, ime i prezime radnika te mjesec i godinu za koju se vodi evidencija.
Ispunjavaju se sljedeći podaci: vrijeme dolaska na posao i odlaska s posla, te koliko sati od toga je redovan rad, rad nedjeljom i blagdanom, rad noću. Ako nije na poslu, vodi se evidencija 8 sati provedeno na bolovanju, godišnjem, porodiljnom i sl.
Puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno. Rad duži od 40 sati tjedno je prekovremeni rad koji ne smije biti duži od 10 sati tjedno odnosno 180 sati godišnje.
Još jedna stavka u evidenciji radnog vremena je vrijeme odmora. Ta stavka nije značajna za poslove od 08 do 16, ali je velikog utjecaja na zanimanja poput ugostitelja i slična zanimanja. Nakon završetka smjene oni po Zakonu moraju imati odmor od minimalno 12 sati prije nego smiju započeti novu smjenu. Dali je to održivo u današnjem ubrzanom svijetu gdje ugostitelji zapošljavaju manje radnika veliko je pitanje.
Evidencija radnog vremena svaki mjesec treba se slati knjigovođi kako bi on prema zapisanim satima mogao ispravno izračunati plaću. Na taj način se može izbjeći zaboravljanje javljanja vremena radnika provedenog na godišnjem ili bolovanju.
Ako si poduzetnica i nemaš radnika možda ti se ova evidencija čini besmislena, možda čak i je. Ali obavezna je prema Zakonu te kako bi si olakšala možeš napraviti si tablicu u excelu te svaki mjesec samo kopirati i mijenjati datume radnih i neradnih dana.
