Svaki radnik ima pravo na 4 tjedna godišnjeg odmora. Kad kažem 4 tjedna, onda mislim na sve dane koje inače radi. Ako radi od ponedjeljka do petka, onda mu u godišnji, ulaze samo radni dani. Ako radi i subote, onda im i subote ulaze godišnji. Blagdani i neradni dani ne ubrajaju se godišnji odmor nikome.
4 tjedna godišnjeg odmora su minimalna. Svaki poslodavac može dati više godišnjeg odmora prema odluci direktora.
Radnik koji se tek zaposlio, ima pravo na puni godišnji odmor nakon 6 mjeseci a do tada na razmjerni broj dana po mjesecu. Ako je dobio otkaz prije isteka 6 mjeseci, treba mu dati toliko godišnjeg koliko je mjeseci radio. Recimo 4 tjedna su 20 dana. 20 podijeljeno s 12 mjeseci je 1,66 i ako je radio puna tri mjeseca onda je 1,66 puta 3 ukupno 5 dana godišnjeg. Ovo nije dobra volja nego obaveza poslodavca.
Radniku se ne smije plaćati godišnji odmor čak niti na zahtjev radnika, jer je to protuzakonito osim u slučaju otkaza.
Godišnji mora iskoristiti najmanje dva tjedna neprekidno. A ostalo prema željama i potrebama radnika u dogovoru s poslodavcem.
Godišnji odmor koji se ne iskoristi do kraja godine, može se prenijeti u sljedeću godinu, i mora se iskoristiti do 30.6. Čak i radnici koji se vraćaju s dugog bolovanja ili porodiljnog dopusta, imaju pravo iskoristiti godišnji ali do 31.12. iako prošle godine nisu radili.
Morate radniku najmanje 15 dana prije godišnjeg, dati odluku o vremenu i dužini trajanja godišnjeg odmora.
Radnik osim godišnjeg odmora od 4 tjedna, ima pravo godišnje na 7 radnih dana plaćenog dopusta za događaje kao vjenčanje, rođenje, selidba, polaganje ispita, smrt uže obitelji i sl.
